Postoji trenutak svakog leta kad kuhinja prestane da bude prostorija i postane kazna. Napolju je 35 °C, stan drži toplotu od juče, i jedina stvar koju telo traži je nešto hladno — najbolje iz zamrzivača, najbolje odmah. Tu većina ljudi napravi isti potez: preskoči ručak, pa u sedam uveče pojede sve što kuća ima.
Problem nije disciplina. Problem je što plan koji je radio u aprilu ne računa na jun. Apetit po vrućini realno pada — telo troši energiju na hlađenje i ne traži gulaš. Ako to ne isplaniraš, dan se sam presloži u preskakanje i kasno prejedanje.
Prvo pravilo vrelih dana: pomeraj, ne izbacuj. Glavni obrok pomeri na pre podne ili kasno popodne, kad je stan podnošljiv. Između toga neka rade hladni obroci koji se sklapaju za deset minuta: tarator, hladna pasta sa tunjevinom i limunom, salata od leblebija sa paradajzom i fetom, jogurt sa ovsenim pahuljicama koji je prenoćio u frižideru.
Drugo pravilo: so i voda idu zajedno. Kad se znojiš, ne gubiš samo tečnost. Ako piješ litre vode a i dalje si tup i bezvoljan, verovatno ti fali elektrolita — čaša mineralne, malo sira ili maslina uz obrok rešavaju više nego što zvuči.
Treće pravilo: proteini ne idu na odmor. Po vrućini je najlakše živeti na lubenici i hlebu, pa se čuditi otkud glad svaka dva sata. Hladni izvori proteina su ti saveznici: grčki jogurt, jaja skuvana ujutru dok je sveže, tunjevina, piletina pečena uveče za sutra, sir, leblebije.
I četvrto, možda najvažnije: večera sme da bude mala. Letnja večera od salate, sira i parčeta hleba nije "preskočen obrok" — to je obrok primeren danu u kom si već pojeo dva ozbiljnija. Plan koji prati godišnje doba ne traži od tebe da se boriš protiv sopstvenog termometra.
Ako ti dan ipak pobegne — desiće se, jul je dug — sutra se ne kažnjavaš. Vratiš se na prvi hladni obrok i to je to. Ritam pobedi vrućinu, svaki put.